14.10.15.

Lekcija na Olimpijskom stadionu u Ateni

Barcelona je uoči finala lige prvaka 1994. bila debeli favorit u odnosu na Milan. Talijani su ostali bez nekoliko vitalnih igrača, a napadački su bili inferiorniji Kataloncima. No Fabio Capello konstruirao je jednu od najvećih taktičkih pobjeda u povijesti. Uz furiozan napadački nogomet, Rossoneri su zgazili Cruyffovom katalonski 'dream team'. Bila je to najsavršenija večer moje trenerske karijere - reći će kultni Capello dok se prisjeća čuvene Milanove 4: 0 pobjede nad Barcom u finalu Lige prvaka 1994. Bez dvojbe to je bila jedna od najboljih momčadskih izvedbi u finalima nogometnih kupova ikada. Dan danas nam služi kao podsjetnik da odnos snaga na papiru nije presudan i da je uloga trenera često važnija nego što se smatra. Katkad i krucijalna. Milan je uoči finala tog 18.svibnja 1994. bio daleko od statusa favorita. Marco van Basten i mladi Gianluigi Lentini, tada najskuplji nogometaš svijeta, ozlijedili su se netom prije najvažnije utakmice sezone, dok su stupovi obrane Franco Baresi i Alessandro Costacurta otpali zbog suspenzije. UEFA-ina pravila o broju stranaca značila su i da Capello nije smio koristiti Jean-Pierrea Papina i Briana Laudrupa. Talijani su bili demoralizirani, dok je moćna Barcelona već okretala ražanj, Capello je kovao taktiku u svoja četiri zida. Rossoneri su te sezone osvojili naslov prvaka iako su u Serie A zabili samo 36 golova u 34 utakmice! Nevjerojatno loš napadački učinak, daleko slabiji od drugoplasiranog Juventusa (58), nadoknađen je vjerojatno najboljom obrambenom četvorkom u povijesti, koju su činili Tassotti, Baresi, Costacurta i Maldini. Kada su dvojica iz sjajnog kvarteta otpala, jasno je da su Katalonske ambicije skočile u nebo. Momčad Johana Cruyffa te je sezone u 38 utakmica zabila nevjerojatan 91 gol, a tandem Stoičkov-Romario uništavao je svaku obranu. U prvenstvu su zajedno utrpali 36 golova, a Stoičkov je bio i drugi strijelac Lige prvaka, iza još jednog fantastičnog suigrača Nizozemca Ronalda Koemana. Iako je u prijašnjim sezonama dominirao europskim nogometom (naslovi 1989. i 1990., finale 1993.), u takvim su se okolnostima ipak malobrojni kladili na Milan. Iz Barcelone su s druge strane dolazile bahate izjave, najavljivalo se gaženje talijanskih bunkeraš, a Hristo Stoičkov u svom je arogantnom stilu poručio da "jedva čeka da mu stigne Desailly, jer se uvijek ističe protiv crnaca". 


Samozatajni Capello nije se dao smesti izjavama iz protivničkog tabora. Baresija i Costacurta zamijenio je Gallija i Panuccija, Albertina i Desaillyju namijenio je uloge ratnika u veznom redu, a Dejana Savičevića gurnuo u špicu s Massari. Na lijevom krilu nalazio se Donadoni, a na desnom Zvone Boban, koji je tek par sati prije utakmice saznao da će igrati. - Imao sam problema s mišićem i Capello je htio vidjeti jesam li spreman. Na toj provjeri nije me nimalo štedio. Radio sam još žešće nego inače. Tek kad se uvjerio da mogu sve izdržati stavio me u momčad - prisjeća se Zvonimir Boban. S druge strane bilo je previše idilično da bi bilo istinito - u napadu Stoičkov, Romario i Begiristain, iza njih Bakero i Amor, a kao zadnji vezni Pep Guardiola. Nakon početnih desetak minuta, vidjelo se da Barcelona nema nikakve šanse. Albertini i Desailly uništavali su vezni red Barcelone, Boban je razigravao, a Dejo Savičević (kasnije prozvan "Il Genio") igrao je utakmicu života. U tradicionalnim bijem dresovima, koje uvijek nosi u finalu, Milan je razbio katalonski Dream Team. Do 2: 0 doveo ih je Massaro, prvi gol zabivši nakon fantastične asistencije Savičevića, a drugi nakon prekrasne akcije u kojoj je glavnu riječ imao Donadoni. Na 3: 0 povisio je Savičević čuvenim lobom, a konačnih 4: 0 postavio je jedan od junaka utakmice Desailly. Francuz je tom prilikom postao prvi igrač koji je Ligu prvaka osvojio s dvije različite momčadi. Godinu prije u Münchenu je pobijedio Milan kao član Marseillea. Capellova lekcija, još prozvana i atenski lekcijom, simbolički je označila kraj Cruyff trenerske karijere. Bio mu je to zadnji veliki finale, kasnije više ništa nije osvojio. Neki dotad neviđeni Milan je srušio mit o Talijanima kao neznalicama za napadačku igru, a Fabio Capello time si je kupio klupu Real Madrida. Dobio je reputaciju kao jednog od najboljih nogometnih taktičara svih vremena. I legendarni Paolo Maldini pamti Atenu kao jednu od najdražih pobjeda u karijeri - Novinari nam nisu davali nikakve šanse. Mi smo, međutim, otkrili Barcelonine slabosti i iskoristili ih. Bili smo okrutni, odigrali gotovo savršeno. U toj utakmici pretvorili smo "dream team" u prosječnu nogometnu momčad!

Autor teksta: Antonio Kopi