20.11.15.

U susret derbiju, 4. deo: Milanov napad

Tijekom ljeta Mihajlović je uigravao 4-3-1-2 sustav, njegov omiljeni, za njega je mislio da će mu, s obzirom na većinu igrača koje ima na raspolaganju, donijeti najviše uspjeha. Riješivši se El Shaarawyja, kao našeg jedinog pravog lijevog krila, neka druga opcija zapravo je teško dolazila u obzir. Ili sam ja barem tako mislio...

Bilo kako bilo, Miha je napravio ono što Pippo baš nikada nije - gurnuo je Hondu na playmakera, maltene mu dao ključeve tima u ruke, stavivši ga na najosjetljiviju poziciju, te se nadao da će Keisuke ponuditi one predstave kakve znamo da je u stanju pružiti - gol ili asistencija na redovnoj bazi, kreiranje igre u zadnjoj trećini, važna uloga u tranziciji, sve je to ono što se, naravno uz odgovornu igru u defanzivnom pravcu, očekuje od modernog playa. Nažalost, Keisuke je totalno podbacio! Spor, mlitav u duelu, nikakva opasnost po protivnički gol, samo trka i ništa konkretno, to smo dobili od Japanca! Složiti ćete se da to nikako nije dostatno! Ove priče kako je ta pozicija bila namijenjena Menezu i da su Honda (i Suso onih bijednih 70-ak minuta) zapravo samo bili prinudna rješenja do povratka Jeremyja su meni priče za malu djecu i naivne novinare! Jer budimo realni, Suso se bolje snalazi uz aut-liniju, a Menez nikad nije igrao tu poziciju, stoga mi je ova izjava iz našeg stručnog štaba u najmanju ruku smiješna...

Dakle, da se malo vratimo, Miha je u ruke dobio jednog napadača koji je izvrstan igrač, možda čak i svjetska klasa (Bacca) i jednog vrlo dobrog napadača, pravog finišera (L. Adriano), koji se dokazao u dosta jakoj sredini, a sada bi to htio i na onoj najvišoj. Kad se gleda njih zasebno, pa zatim njih u duetu, pa onda (ono najbitnije!) igrače koje imaju iza sebe, dolazimo do očitog zaključka da je Milanova veza užasno nebalansirana, da kažem osakaćena, stoga nam ne bi pomogao ni Robi Lewandowski osobno!

Igrači koji nisu napadači, a zaduženi su za kreaciju i napadački dio igre su nam baš loši! O tome govorimo već godinama, kronično nam nedostaje pravi, istinski kreativac, igrač koji će povezati redove, prenijeti težište igre prema naprijed, stvoriti opasnost, napraviti priliku...

Treba pogledati istini u oči i reći da mi još od odlaska Ibre nemamo neku jasnu napadačku igru, neke kretnje koje su posljedica automatizma, ponavljanja na treningu i uigravanja, ukratko ideju kako napasti i kako zabiti... To nije neka tragedija, na kraju krajeva, ima podosta načina kako ugroziti gol protivnika. Prekidi, pojedinačna kvaliteta, pritisak, kontre...

Iskreno, Miha je ajmo reć' tek došao, niti ne očekujem neka čuda u napadačkoj igri Milana, barem ne još, ali se nadam da će u budućnosti to izgledati nešto bolje, nego što izgleda sada. Iako, moram priznati da mi se u ponekim slučajevima sviđalo kako smo reagirali nakon primljenog gola - nije bilo one obamrlosti, zbunjenosti, nije bilo ono ništavilo, kao prije, brzo bi se sabrali i povezali redove, pokušavali ostvariti pritisak te ponekad došli i do gola. Primjer je utakmica protiv Sassuola. Ili recimo odlučnost ili trud do samoga kraja, kao protiv Empolija ili Palerma. Primjetili ste da su u tim utakmicama odlučujući faktori bili napadači, više Bacca, manje Adriano. Ali, s druge strane, to je bilo malo više stihijski nego planirano, a taj dio bi se morao uskoro popraviti, jer će doći još koja utakmica kao Atalanta, kada nećemo moći napraviti pritisak kao protiv Sassuola npr., nego će trebati imati neku suvisliju akciju u repertoaru, da bi ugrozili protivnika.

Da skratim, kada smo igrali sa playom, to nije ličilo ni na što! Sada, kada smo prešli na 4-3-3 i kada se čini da je Cerci pomalo uhvatio formu, uz izvrsnog Bonaventuru na drugoj strani, to je izgledalo nešto bolje...

Dakle, Cerci i Bonaventura su igrači različitih karkteristika, ali sa jednom sličnošću, a to je da su možda jedini naši igrači koji su u stanju driblingom napraviti višak igrača. Užasno su jaki na lopti, kažem vješti dribleri, vole loptu u nogama. Cerci se voli spustiti duboko, uzeti loptu i ići 1 na 1 sa bekom, grli liniju sve dok ne dođe do 16-erca, onda se zabije u sredinu i traži šut, ili što je rjeđi slučaj proigravanje igraču u boljoj poziciji.

Jack voli dobiti loptu u prostor, kada dribla, dribla s ciljem da napravi višak. Jednostavno, radi se o najbitnijem igraču što se naše napadačke igre tiče. Zato što je uz Cercija jedini igrač koji može redovito napraviti višak jedan na jedan, zato što je užasno bitan u povezivanju igre, on je jedina adekvatna spona naše veza-napad igre, ove sezone čak pokazuje određene napretke u odnosu na prošlu, najviše to što je shvatio koliko i što može, uzima puno više odgovornosti, uzima više udaraca, više se nameće kao odlučujući faktor utakmice i tako dalje. Recimo njegova lopta za Baccu protiv Lazija je meni savršenstvo, da je dobar u završnici također, pokazala je utakmica protiv Udinesea kada je u maniri rasnog strijelca spremio Montolivov pas u mrežu!

Bacca igra kao pravi vođa navale! Pritom najviše mislim na njegove trkačke dionice, neumoran je, konstantno juri braniče ako protivnički napad počinje iz obrane, a kad loptu imamo mi, također se užasno pametno kreće, ulazi u prazne kanale, nalazi pukotine u obrani, ono malo kvalitetnih lopti što dobije većinom sprema u mrežu. Uostalom, 6 golova iz 9 udaraca u okvir govori sve!

Što se Adriana tiče, radi se vrlo dobrom igraču, recimo neka razlika koja se vidi između njega i Bacce; defanzivni rad, nije da Adriano ne radi u obrani, on stvarno mnogo trči i nesebično radi za ekipu, ali vidi se da je godinama igrao u klubu koji je protiv 80% protivnika većinom napadao, gdje se nije tražio njegov ekstra defanzivni angažman, dok je Bacca igrao puno Primera utakmica, pa EL, sve utakmice gdje se cijele momčadi brane i napadaju... Raduju me Brazilčeve reakcije u završnicama utakmica, gdje se sve lomi, a živci su napeti, kad se manje misli glavom, a više se prepusti emocijama i nervozi. Adriano je hladne glave, inteligentno se postavlja, ulazi u šasne, ponekad zabije, uostalom sa svoja 2 gola Empoliju i Sassuolu donio nam je 4 dodatna boda. (Neki bi rekli 6, ali to nije dobra matematika s obzirom da smo imali po jedan, prije njegovih golova).

Što se ostalih tiče, Niang je dugo bio odsutan, ali ono što je pokazao protiv Atalante je obećavajuće. Imao je više nego dobru dionicu, u svakom slučaju mu je posudba u Genou učinila dobro, ojačao je fizički, čini mi se da je sazrio i taktički, još ako ga procuri mogao bi biti silno pojačanje iz unutrašnjih redova za nastavak sezone. Priča se da će startati u derbiju, nisam siguran koliko je to pametna odluka, ali gospodin Mihajlović je više nego dobro plaćen da donosi takve odluke, stoga će biti kako on odluči i misli da je najbolje.

O Menezu mi se ovoga trenutka ne isplati mnogo pisati i govoriti, s obzirom da je vrlo neizvjestan datum njegova povratka na teren. Balotelli također, više-manje znamo što od njega dobivamo.

Što se ostalih veznjaka tiče, napadački najviše potencijala smatram da ima u Bertolacciju, nezgodan je to igrač, sjajnog osjećaja za prostor, još lijevak pa time nezgodniji, ali on nikako da pokaže svoju pravu vrijednost. Nadam se da će ova ozljeda biti zadnja prepreka ka tome da razmaše svoj puni potencijal i ustali se u naših prvih 11, dok je za tranzicijsku igru Kucka pokazao najviše vrijednosti, što se najbolje vidjelo recimo protiv Intera, kada je užasno kvalitetno donosio loptu naprijed, pretrčavši s njom u nogama dobar dio terena u nekoliko navrata. Iznenadio sam se da je čak i solidan dribler, jedino me smeta što kad sve dobro doradi, istrči, pokrije, markira prostor, onda sve to pokvari glupim faulom, u opasnoj zoni, za karton i slično (kao protiv Sassuola npr.). Očekujem ga od prve minute u derbiju te se nadam da će pokazati bolju igru nego recimo protiv Lazija, kada nije bio uvjerljiv, odnosno bio je najslabija karika u sredini.

Inače, dosta mi je teško suvislo pisati o našoj napadačkoj igri kad se sve svodi na genijalnost Bonaventure, na trenutne bljeskove Cercija i na Baccu da pospremi onu 1,5 kvalitetnu loptu koju dobije po utakmici...

Na Milanisti-Forumu, napisao član foruma mediano.

(1. deo: Juventusov napad, 2. deo: Milanova odbrana, 3. deo: Juventusova odbrana)